ŠEPIĆ, Miloš (Sušak,
4. VI. 1932. – Rijeka, 13. X. 2009.),
Sportski djelatnik i boćarski
trener. Sin Ivana i Mire, rođ. Kučina. Završio je tri razreda gimnazije, tri
godine Industrijske škole i tri godine Više majstorske škole u Rijeci. Po zanimanju
je bio tehnolog – projektant.
Jedan je od pokretača
organiziranog boćanja u Rijeci. Sudjelovao je 1951. u osnivanju Boćarske
sekcije Fiskulturnog društva Rikard Benčić i potom 1952. Boćarskog
društva Rikard Benčić. Bio je među volonterima koji su 1951. sagradili
jednostazno igralište kraj Tvornice Rikard Benčić u kojoj je bio zaposlenik.
Kao boćar registriran je 1952. a prestao je igrati 1965. kada se posvetio
stručnom radu. U klubu Rikard Benčić bio je tehnički voditelj i
predsjednik Tehničke komisije. Na Osnivačkoj skupštini Boćarskog saveza Rijeke
1973. izabran je u Upravni odbor, a 1981. postao je predsjednik Tehničke
komisije. U Boćarskom savezu Hrvatske bio je član predsjedništva i predsjednik
Tehničke komisije (1970. – 1974.). U Boćarskom savezu Jugoslavije obnašao je
brojne dužnosti i bio je: član predsjedništva, savezni trener (1972. – 1981.),
predsjednik Tehničke komisije i predsjednik Stručnog savjeta (1981. – 1988.).
Kao savezni trener seniorske i juniorske reprezentacije Jugoslavije zaslužan je
za osvajanje prvih medalja na značajnim međunarodnim natjecanjima. Pod njegovim
je vodstvom seniorska repr. osvojila brončane medalje na Svjetskom prvenstvu: u
četvorkama 1978. u Maconu i u parovima 1979. u Melbourneu te na Europskom
prvenstvu u kombinaciji 1980. u Albengi. Juniore je vodio na Svjetskom turniru
četvorki (koji je 1988. postao SP), do srebrne medalje 1980. u La Trinitéu i
dvije brončane medalje 1978. u Cordignanu i 1979. u Raunheimu. Zvanje boćarskog
instruktora stekao je na Institutu za sport u Parizu, a 1984. položio je ispit
za međunarodnog boćarskog suca (kao treći iz Hrvatske i Rijeke, nakon →R. Juga i →M. Poniša).
Nakon osamostaljenja Republike
Hrvatske bio je predsjednik Boćarske zajednice Rijeke i član Skupštine
Hrvatskog boćarskog saveza. U riječkom Boćarskom klubu Turnić bio je
predsjednik od 1992. do smrti. U vrijeme dok je bio predsjednik BZR-a
objavljena je knjiga „50 godina Boćarskog saveza Rijeka i B.K. ‘Benčić GMT’
Rijeka 1952. – 2002." U boćarskim klubovima i savezima na području Rijeke
djelovao je više od 50 godina.
Radni vijek je proveo kao
tehnolog-projektant u Tvornici Rikard Benčić.
Jedan je od pojedinaca
najzaslužnijih za razvoj boćanja u Rijeci, Hrvatskoj i SFR Jugoslaviji.
Za svoje višedesetljetno
djelovanje dobitnik je: Zlatne značke SFKJ 1978. i 1980., Zlatne boće u povodu
30-godišnjice BSJ-a, 1982., Priznanja FIB-a za dugogodišnji rad, 1995.,
Priznanja HBS-a povodom 50 godina boćanja u Hrvatskoj, 2001. i Plakete za životno
djelo BZR-a povodom 50 godina Boćarskog saveza i organiziranog boćanja u
Rijeci, 2002.
Lit.: Jakov
Jakan Vidović, Sportsko boćanje, Zagreb, 1989.; Hrvatsko boćanje
1951. – 2001., Zagreb, 2001.; 50 godina Boćarskog saveza Rijeka i B.K.
„Benčić GMT" Rijeka 1952. – 2002., Rijeka, 2002.; Damir Škarpa,
Eduard Hemar, Zlatna knjiga hrvatskog boćanja, Zagreb, 2012.
